Nemanja Đurišić: Crnogorski biser sa Univerziteta Džordžia

Napisao:  Pročitano 5794 puta petak, 17 januar 2014 12:47

Crna Gora ne treba da brine kada je njena košarkaška budućnost u pitanju. Momak koji će biti jedan od nosioca igre naše reprezentacije i igrač koji ima potencijal da poveća broj Crnogoraca u najjačoj ligi na svijetu, NBA, ukoliko nastavi sa konstantnim napretkom, zove se Nemanja Đurišić.

Nemanja će 23. februara napuniti 22 godine, a u Americi provodi svoju četvrtu, i to na koledžu Džordžia koji se takmiči u NCAA D1, u veoma kvalitetnoj SEC (Southeastern Conference). Da bi smo vam objasnili o kom nivou košarke se radi, dovoljno je da istaknemo podatak da je prošlogodišnji član Nemanjinog koledža, Kontejvius Kaldvel-Poup, na posljednjem NBA draftu izabran sa 8. pozicije od strane Detroit Pistonsa!

203 centimetra visoki krilni centar se sa 17 godina preselio na američki kontinent, gdje je prvu godinu dana proveo u srednjoj školi South Kent na kojoj je maturirao i za čiju je košarkašku ekipu prosječno bilježio 20,1 poena i 10,3 skokova!

Nakon sjajne sezone na High School-u, pljuštale su ponude brojnih univerziteta, a od svih njih najkonkretnija je bila Džordžia koja je Nemanji ponudila najbolje uslove za dalje usavršavanje.

Na ''freshman'' godini, naš mladi košarkaš je postizao 6,7 poena i hvatao 4,2 lopte po meču, dok je isti broj skokova imao kao ''sophomore'' uz prosječno 7,8 poena.

Džordžia Buldogsi u sezoni 2012/13 nisu uspjeli da izbore nastup na završnom turniru NCAA. Nakon što su u takmičenju unutar konferencije ostvarili po 9 pobjeda i poraza, košarkaši trenera Marka Foksa ispali su u drugoj rundi završnog turnira SEC konferencije čime su završili sezonu, a Nemanja je bio drugi strijelac tima.

Ove godine Đurišić u dresu popularnih ''Buldoga'' koji su trenutno 6. u svojoj konferenciji sa skorom od 8 pobjeda i 7 poraza, prosječno bilježi 10,1 poena i 4,1 skokova uz fantastičan procenat šuta za tri poena od čak 50%!

Nemanja je za naš portal govorio o svojim prvim košarkaškim koracima, životu u SAD-u, srednjoj školi i koledžu, kao i svojim daljim ambicijama:

Kada i zahvaljujući kome si zavolio košarku i kada is počeo da se baviš igrom pod obručima?

- Košarkom sam počeo da se bavim sa 12 godina u klubu Sinalco, na nagovor mog brata Borisa. Treneri Igor Perić i tadašnji predsjednik kluba Saša Lazić su prepoznali moj talenat i nagovorili me da ostanem i priključim se tadašnjoj starijoj grupi igrača sastavljenoj od drugova, pretezno sa mog Starog Aerodroma, mjesta gdje sam odrastao. Mislim da sam u tom periodu najviše zavolio ovaj sport, jer sam stvarno uživao u igri dok nije postala nesto više.

Ko su tvoji košarkaški idoli i treneri koji su najviše uticali na tvoj košarkaški razvoj?

- Oduvjek sam volio da gledam Vlada Divca i napu staru reprezentaciju. Što se tice trenera koji su uticali na moj razvoj, prvi na listi je moj školski profesor Dile Jovanović, kasnije trener sa kojim sam podjelio mnogo lijepih trenutaka. Treneri Rakočević i Radonjić su bili zaslužni za moj napredak u starijim kategorijama kluba Budućnost.

Gdje si igrao prije odlaska u SAD i kako se stvorila mogućnost da se preseliš preko okeana?

- Najviše vremena sam proveo u Budućnosti . Želio sam da se školujem i da putujem, da upoznam nove ljude, naučim jezik i prilagodim se drugačijoj kulturi i Amerika mi je upravo to i pružila.

Igrao si godinu dana u srednjoj školi South Kent za čiji si košarkaški tim postizao 20 poena i 10 skokova u prosjeku. Utisci sa High Schoola?

- South Kent je posebno mjesto, u kojem sam stekao mnogo lijepih poznanstava, kao i znanje i iskustvo koje mi je bilo potrebno da sazrim i kao igrač i kao čovjek. South Kent i ljudi u toj školi su mi mnogo pomogli da dođem do nivoa na kojem igram danas.

Uslijedio je prelazak na Univerzitet Džordžia. Opiši nam tvoj koledž i reci nam zašto si izabrao baš ovaj Univerzitet?

- Nakon što sam posjetio ovaj Univerzitet, bio sam oduševljen mjestom, školom, ljudima i, najvažnije, timom i trenerima. Znao sam da ću igrati dosta jer su izgubili par igrača koji su otišli u Nba, što je za mene bilo veoma bitno. Ovdje sam već tri godine i uživam svakim danom sve više i više. Imamo nevjerovatnu podršku fanova i uvjek igramo ispred najmanje 8 hiljada ljudi. Na strani ponekad imamo i do 20 hiljada navijača na tribinama. Nevjerovatan je osjećaj biti dio ovakvog Univerziteta i lige kao što je SEC, gdje igramo protiv najboljih timova u Americi i budućih Nba zvijezda. Uslovi su fenomenalni i mogu se prediti sa uslovima Nba ligaša. Trener Mark Foks i njegovi pomoćnici su odlični pedagozi i treneri, uz koje se razvijam kao osobai igrač. Najveca zvijezda koja je igrala za Džordžiu, na kojoj studiram internacionalne afere i politiku, je bivši NBA superstar Dominik Vikins.

Ovo je tvoj treća koledž sezona. Koliko si zadovoljan ličnim napretkom iz sezone u sezonu? Koji su tvoji najveći kvaliteti, a koje segmente igre još treba da usavršiš?

- Najveći kvalitet je činjanica da sam vrlo blizu diplomiranja i da  sam stekao iskustvo i znanje koje ce mi pomoći u životu. Što se tiče košarke, ja sam dosta napredovao u svim segmentima igre i ove godine sam mnogo efikasniji nego u prethodne dvije. Šutiram uz dobar procenat i imam dosta samopouzdanja, što definitivno pomaže i mom timu.

Već 4 godine si u Americi. Da li si se skroz prilagodio na američki stil života i možeš li da nam kažeš koliko se razlikuje od našeg?

- Ja sam se stvarno prilagodio i kulturi i ljudima i načinu razmišljanja koji se razlikuje od našeg balkanskog mentaliteta. Toliko sam dobro prihvaćen ovdje, da sam natjerao sebe da ne vidim razliku među ljudima i jednostavno uživam u vremenu provedenom ovdje. Sa ljudima sam postao blizak, stekao velika prijateljstva i shvatio da razlike postoje, ali da na kraju krajeva i nisu toliko velike. 

Nemanja u našoj zemlji sportisti često ne uspijevaju da usklade školu i sport. U Americi je drugačiji sistem koji zahtjeva da te dvije stvari idu paralelno jedna sa drugom. Kako to tebi polazi za rukom?

- Dosta je teško biti student sportista, ali svi pokušavaju da izađu u susret našem rasporedu i sve je usklađeno i organizovano da bismo uspjeli. Uvijek letimo privatnim avionima, tako da putovanja ne predstavljaju toliki problem u školi i ne oduzimaju mnogo našeg vremena. Najveći razlog mog dolaska jeste američki stil, gdje su sport i skola idu paraleno jedno sa drugim. U Crnoj Gori školovanje je uvjek u drugom planu kad si sportista, a u nekim slučajevima i kad nisi sportista. 

Igrao si u više akcija mlade crnogorske reprezentacije. Šta ''crveni'' dres predstavlja za tebe i da li ćemo te i ubuduće gledati u njemu?

- Reprezentacija je oduvijek bila za mene posebna i volio bih da zaigram ponovo za nju. Vrijeme provedeno sa mojim saigračima u nacionalnim selekcijama mi je jedno od omiljenih sjećanja u životu i uvjek se nasmijem kad pomislim na Bar, Cetinje i svo vrijeme provedeno na pripremama.

Koje su tvoje ambicije i ambicije tima u ovoj sezoni i koji su tvoji dugoročni planovi? Evropa? Nba?

- Za sad samo razmišljam o uspjehu mog Univerziteta i skroz sam fokusiran na ligaške utakmice koje su pred nama. Za sad smo ostvarili dvije vrlo teške pobjede protiv jakih univerziteta i vjerujem da će nam to dati dosta samopouzdanja u nastavku takmičenja.

Koja je tvoja poruka djeci koja žele da se bave košarkom i mladim ljudima koji razmišljaju da se otisnu preko okeana, bilo zbog škole ili sporta?

- Mislim da je ovo odlična prilika za sve mlade sportiste da sebe obezbijede za život, jer obrazovanje i poznansta koja steknete na koledžu će mnogo duže da traju nego košarkaška karijera.