Nikola Mijušković: Sportski psiholog vam pomaže da izgradite šampionski karakter

Napisao:  Pročitano 4044 puta sreda, 27 novembar 2013 16:06

''Zašto vam je potreban sportski psiholog? Neće od vas napraviti šampiona, ali će vam pomoći da izgradite šampionski karakter. Neće se boriti umjesto vas, ali će vam dati mnogo razloga zbog kojih treba da se borite za sebe i svoju budućnost. Neće pobijediti vašeg protivnika, ali će vam pomoći da pobijedite sebe. Neće se oznojiti za vas, ali vas naučiti kako da zanemarite sve što vas ometa dok pokušavate da postignete vrhunske rezultate. Da biste bili bolji od drugih, radite sve što drugi ne rade. Odradite mentalni trening uz profesionalnu pomoć i postanite jači. TIJELO IGRA ONAKO KAKO MU UM KAŽE!!!''

Ovo je jedan od natpisa koje možete pročitati na facebook stranici Sportski Psiholog. Iza te stranice stoji Nikola Mijušković, momak koji je 1988. godine rođen u Nikšiću. Nikola je u svom rodnom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, kao i četvrogodišnje studije na Filozofskom fakultetu. Postdiplomske studije je upisao na Univerzitetu Donja Gorica, gdje je i magistrirao sa temom iz sportske psihologije ''Analiza motiva postignuća kod crnogorskih sportista. ''

Glava sportista je brava sa izuzetno komplikovanim mehanizmom. Uglavnom se ta brava otvara bez problema, ali ponekad ''zašteka'' i blokira se. Tada bravari - sportski psiholozi mogu biti od velike pomoći. Naulje mehanizam ili pronađu pravi ključ i vaša glava ponovo ''radi'' bolje nego ikad!

Nikola je za naš portal odgovorio na nekoliko veoma bitnih pitanja u vezi sa sportskom psihologijom:

Lična karta:

Ime i prezime: Nikola Mijušković
Datum rođenja: 21.10.1988.
Zanimanje: Sportski psiholog

Šta je sportska psihologija?Koja je konkretna uloga sportskog psihologa?

- Sportska psihologija je primijenjena psihoška nauka koja za cilj ima da oblast sporta unaprijedi znanjima iz opšte psihologije. Sportski psiholog ili mentalni trener ima veliki broj uloga. Kao prvo, sportski psiholog je tu da sasluša sportistu o svim problemima koje ima. Ponekad je dovoljno saslušati čovjeka i prihvatiti ga onakvim kakav jeste, da bi se on osjećao zadovoljnije i mirnije. Psiholog na neki način mijenja pristup sportu, ali i životu kod svakog sportiste. Motiviše ga da naporno radi, usmjerava ga, na neki način mu pomaže da izgradi šampionski karakter. Sportski psiholog razmišlja o stvarima o kojima ne razmišlja jedan sportista, a koje su mu potrebne za uspjeh. Takođe, psiholog je spreman da pruži bezrezervnu podršku sportisti, ali i da mu ukaže na potencijalni problem. Na neki način, psiholog pomaže sportisti da postane profesionalac, ukoliko on to već nije. Kako svaki psiholog vlada znanjima iz statistike, može voditi i ličnu statistiku sportiste na treningu i utakmicama.

U košarci postoji ogroman broj igrača koji su izuzetno talentovani i odlični šuteri, ali kada stanu na liniju slobodnih bacanja, zalede se i imaju izuzetno loš procenat realizacije. Možeš li da nam objasniš taj fenomen i kako prevazići tu mentalnu barijeru?

- Odgovor na ovo pitanje leži u sampouzdanju. Takvi igrači uglavnom i ne vjeruju da mogu postići koš sa slobodnog bacanja u trenucima kada se meč lomi ili barem strahuju o ishodu šuta. U tim trenucima oni razmišljaju o posledicama eventualnog promašaja, o tome šta će reći treneri i publika. Svo to razmišljanje o sporednim stvarima ometa koncentraciju koja je potrebna za taj šut i samim tim šansa da se postigne koš je manja. Pored toga, i tijelo reaguje različito na takvu uzbuđenost. Pritisak raste, dlanovi se znoje, a prijeko potrebna smirenost nestaje. Morate imati u vidu da bilo koji košarkaš, pa samim tim i dobar šuter ne bira kada će da puca slobodna bacanja, dok tokom igre u svakom trenutku može da odustane od šuta ukoliko ne osjeti da je spreman. Slobodno bacanje naprosto moraš da šutiraš. Lijek za ovaj problem je veliki trening ( da bi bacanja prešla u automatizam ) i vjera u sebe. Veliki trening podrazumijeva trening koji počinje onog časa kada želimo da odustanemo.

U košarci, kao i u profesionalnom sportu uopšte, povrede su sve učestalije, pogotovo teže, kao povrede koljena i slično. Za sportistu je prihvatanje činjenice da će dugo vremena biti odvojeni od terena (tu se javlja i strah da je karijera ugrožena, a samim tim i izvori prihoda) veoma teška, a u slučaju obnvaljanja tih povreda, strah i panika su sve veći. Šta jedan sportista u tim situacijama treba da uradi?

- Prva stvar koju bilo koji sportista treba da ima na umu je prevencija povreda. Tačnije, da koliko je u njegovim rukama smanji rizik od povrede. Kvalitetno zagrijavanje i istezanje, jačanje mišića, prava ishrana su načini da se to postigne. Ipak, ukoliko se povreda dogodi, smatram da sportista mora zadržati pozitivan stav. Mora vjerovati u sebe, jer kada je jednom uspio da pobijedi sebe i postane dobar igrač, moći će to i drugi put. Samo ne treba odustajati, jer sve na ovom svijetu je moguće. Takvim pojedincima bih poslao jednu poruku u vidu citata: ‘’ Rijeka će probiti stijene, ne zbog svoje snage, već zbog svoje upornosti .’’

Postoje košarkaši koji na treninzima pokazuju sav svoj raskošan talenat, dok na utakmicama djeluju kao da su zalutali na košarkaški teren. Veliki broj igrača sa tim problemom nije imalo karijere kakve su potencijalno mogli da imaju. Da li postoji način da se savlada trema?

- Naravno da postoji način. Najefikasniji način za prevladavanje tog problema je mentalni trening. Kao što postoji trening koji ima za cilj da više skočite, igrate efikasniju odbranu, preciznije šutirate za tri poena, tako postoji i trening za bilo kakav psihološki problem. U razgovoru sa sportistima koji pohađaju moje mentalne treninge, akcentujemo samopouzdanje, motivisanost, drugačiji pristup treninzima, utakmicama i životu uopšte. Ukoliko ste dovoljno pripremljeni i utrenirani, ne postoji šansa da se osjećate nesigurno. Samo za to je potrebno da svaki minut vašeg treninga bude iskorišćen sa ciljem.

Treneri su nekad previše agresivni, ponekad su preglasni, nekad previše mirni i staloženi, postoje tipični vojnici, kao i treneri bez trunke autoriteta - kakav treba da bude idealan trener sa psihološkog aspekta? Koje mentalne karakteristike mora da ima?

- Najprije, idealan trener mora da bude sposoban i kompetentan. Ukoliko postoji takva baza, neće biti potrebe da svoje nedostatke kompenzuje nekim od načina koje ste naveli u vašem pitanju. Osim toga, trener mora razviti sposobnost da iz svakog pojedinca izvuče ono najbolje. Kako igrači sami po sebi nijesu isti, tako i način ophođenja prema igračima mora biti različit. Potrebno je da trener posjeduje autoritet, ali da taj autoritet proizilazi iz kompetencije, a ne iz straha koji će najčešće blokirati igrača. Ukoliko postoji strah na relaciji trener igrač, igrač će više misliti o svom treneru, nego o svojoj igri. A ukoliko se ne misli o igri, rezultati su daleko od očekivanih. Potrebno je naglasiti i to da trener mora kreirati atmosferu u kojoj će ga igrač doživjeti kao iskrenog saradnika i na neki način kao prijatelja.

Roditelji često negativno utiču na svoju djecu. Pokušavaju da svoje neuspjehe iz života isprave preko dječije grbače i često traže previše od djeteta i od ljudi koji rade sa njim. Koji je vaš savjet roditeljima koji upisuju dijete u školu košarke? Kakvo treba da bude njihovo ponašanje tokom njegovog fizičkog i psihičkog razvoja? 

- Nekako se čini kao da svaki roditelj mladost proživljava dva puta. Prvi put, svojim idejama u svom tijelu, i drugi put, svojim idejama kroz tijelo svoga djeteta. U međuvremenu dogodi se preispitivanje onoga što je urađeno na ličnom planu i kajanje zbog propuštenih šansi. Karijera njihove djece je idealan primjer da se naučene lekcije iz života primijene, ali nekada to i ne ide baš lako. Jer da je lako, njima se ne bi dogodile određene greške. Moja poruka svim roditeljima čija su djeca sportisti uopšte, a samim tim i košarkaši jeste da djeci razvijaju ljubav prema sportu kojim se bave, umjesto pritisaka da postanu šampioni. Jer bolje je postati zadovoljan običan čovjek nego, nezadovoljan profesionalac koji će se odati svim porocima čim se ukaže prva prilika. Ukoliko postoji prava ljubav prema sportu, postojaće i rezultati.

Da li smatraš da bi bilo korisno da škole sarađuju sa sportskim psiholozima koji bi djecu pravilno usmjeravali na sportove koji su adekvatni za njih i u kojima su potencijalno uspješni?

- Apsolutno. Škole kao ustanove koje se brinu o cjelokupnom razvoju djece trebale bi gajiti kulturu fizičkog vaspitanja. U skladu sa tim, potrebno uključiti što više različitih nauka u vaspitno-obrazovni proces. Psihologija sporta je zasigurno jedna od onih koja ima mnogo toga da kaže na tom polju. Sam naučni pristup i orjentacija učenika prema sportovima za koje su predodređeni bi za posledicu imali jača ligaška takmičenja, iz čega je moguće izvršiti kvalitetnije selekcije. Ipak, mora se naglasiti i to da psihologija sporta gotovo i ne postoji ni u reprezentativnom crnogorskom sportu, a samim tim manje je i logično da će se pojaviti u školama.

Nikolu Mijuškovića možete kontaktirati putem e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.),ili preko facebook stranice Sportski Psiholog.