Milovan Drašković- Buduća zvijezda raste u Španiji

Napisao:  Pročitano 1066 puta sreda, 16 oktobar 2013 14:57

Crna Gora ima veliki deficit kvalitetnih košarkaša na spoljnim pozicijama. Ako izuzmemo naturalizovane Crnogorce: Ročestija u Sijeni, Rajsa u Makabiju i Kuka u Lijetuvos ritasu, svi ostali reprezentativci naše zemlje na pozicijama od ''jedinice'' do ''trojke'' igraju u Budućnosti ili prvenstvima u regionu.

U nadi da će jednog dana mladi talentovani momci, kao Lučić, stasati u vrsne igrače, najbolji ambasadori Crne Gore u najjačim evropskim i svjetskim ligama su, za sada, visoki igrači.

U Americi su to Peković i Vučević, u Turskoj Golubović, u Italiji Dragović, dok u Španiji pršti od crnogorskog talenta: Dubljević je u Valensiji, Todorović u Barseloni, Sekulić u Kanarijasu, Mirotić u Realu.

Na Iberijskom poluostrvu stasavaju i budući ''gorostasi'' naše reprezentacije i svjetske košarke- Zoran Nikolić je potpisao trogodišnji ugovor sa Huventudom, dok Milovan Drašković u mlađim kategorijama ''blaugrane'' vrijedno radi kako bi jednog dana krenuo stopama braće Gasol.

Popularni ''Draško'' je rođen 1995. godine u Nikšiću, košarku je upoznao u košarkaškom klubu Bonus iz rodnog grada, a kasnije je prešao u KK Podgoricu odakle je saznao da se, ni manje, ni više nego Barselona, interesuje za njegov talenat i 211 centimetara.

Milovan je u Španiju pošao 2012., dok je krajem jula ove godine odličnim partijama na Evropskom prvenstvu u Strumici (u finalu protiv Makedonije bio najbolji sa 15 poena) pomogao juniorskoj reprezentaciji da prvi put od sticanja nezavisnosti izbori plasman u ''A'' diviziju! Učestvovao je i na ALL Star meču najboljih mladih igrača Evrope do 18 godina, koji je u septembru održan u Sloveniji.

Perspektivni centar je za naš portal pričao o ovim iskustvima, kao i o privikavanju na život u stranoj zemlji:

Lična karta:

Ime i prezime: Milovan Drašković
Datum rođenja: 30.03.1995.
Pozicija i klub: Centar (Barselona)

 Gdje si napravio svoje prve košarkaške korake?

- Ovim sportom sam počeo da se bavim u školi košarke Bonus gdje mi je prvi trener bio Zoran Marojević. Treniranje sam nastavio u KK Podgorica kod trenera Miloša Kovača i Petra Mijovića kojima dugujem posebnu zahvalnost što su mi pomogli da naučim da se krećem na parketu i formiram se kao ličnost.

Kako si se osjećao kada si saznao za interesovanje evropskog velikana kao što je to Barselona?

- Kada sam saznao da je Barselona pokazala interesovanje osjećaj je bio nevjerovatan. San svakog mladog igrača je da obuče dres takvog kluba, a meni se to i ostvarilo.

Kako si se snašao u Španiji? Ko ti je najviše pomogao da se privikneš na novu sredinu?

- Adaptacija na novu sredinu je bila izuzetno teška, najviše zbog odvajanje od porodice i prijatelja. Po dolasku u Barselonu, ljudi u klubu su mi mnogo pomogli da se brzo naviknem na novi način zivota i treninga. Naravno i saigrači su mi se našli kada je to bilo potrebno, pogotovo momci sa naših prostora.

Sve je više crnogorskih talenata na Iberijskom poluostrvu, pogotovo na centarskim pozicijama. Kako se u Španiji radi sa mladim košarkašima i da li u Crnoj Gori postoji neko ko bi ubrzo mogao da krene tvojim stopama?

- Glavni razlog velike potražnje naših centara u Španiji je nedostatak visine kod njihovih domaćih igrača. Oni imaju uslove za rad daleko bolje od naših i na nama je da to iskoristimo za napredak. Crna Gora je puna talentovanih košarkaša, ovdje smo poznati po tome i sigurno da će narednih godina biti još mladih Crnogoraca koji će poći u jake španske klubove.

U toku EP-a, u Sloveniji održan je ALL STAR meč za najbolje evropske igrače do 18 godina na kome si učestvovao. Reci nam nešto više o tom iskustvu.

- Velika je čast bila učestvovati na All star utakmici. Činjenica da sam bio među 24 najbolja mlada igrača u Evropi je veliki podstrek da nastavim sa vrijednim radom i da u budućnosti ponovo budem dio sličnih događaja.

Igrao si na Evropskom prvenstvu ''B'' divizije u Strumici za crnogorsku reprezentaciju kada ste pobjedom u finalu izborili plasman u A diviziju. Šta za tebe znači reprezentacija i kakav je osjećaj podići trofej u crvenom dresu?

- Osjećaj je zaista sjajan, braniti boje svoje zemlje je uvijek čast, ali osvojiti prvenstvo u konkurenciji 22 zemlje i ući u A diviziju, i pored činjenice da 6 dobrih generacija prije nas nije uspjelo da ostvari taj cilj, je nešto zaista posebno.

Koje su ambicije i planovi Milovana Draškovića za budućnost i koja je tvoja poruka dječacima i djevojčicama koji počinju da se bave ovim sportom?

- Moja najveća želja je da jednog dana zaigram za prvi tim Barselone. Svakodnevno vrijedno radim kako bih uspio da ostvarim taj cilj. Djeci bih poručio da se obavezno bave sportom, a ukoliko mogu da biraju, nek izaberu košarku jer je najljepši sport na svijetu!