Nikola Mirotić: Srećan sam što sam Crnogorac!

Napisao:  Pročitano 3817 puta utorak, 29 jul 2014 09:52

Za sreću su potrebne tri stvari: zdravlje, porodica i – ugovor sa slavnim NBA klubom Čikagom! A kako zaslužiti sreću? Ako zagrebemo površinu, i ako se zanemari na trenutak sadašnjost, a vrati prošlost i još malo dalje pođe u ta lijepa sjećanja, pandorina kutija bez muke će se otvoriti.

Nikola Mirotić, novi koparkaš Čikaga, zna odakle je počeo. Sjeća se školskih sala, dvorišta i otvorenog terena, crvene boje pored hotela „Sidra“ u Baru. I zna šta je uradio i kroz šta je prošao. Prisjeća se kako je imao dilemu može li ili ne može. Da li da odustane ili da se prepusti avanturi. A stub i neko ko ga je ohrabrivao prije i poslije svakog treninga bila je porodica i trener Jadran Vujačić.

I gle čuda, devet, deset godina kasnije, sa istim trenerom, u istom okruženju, ovaj nekadašnji igrač Real Madrida, priprema se da preskoči najveći stepenik u karijeri. Slavni Čikago, čeka na njega. Krajem avgusta sa porodicom kreće na put, preko Atlantskog okeana u, možda, i najevropskiji tim i grad u SAD-u. Kaže da se ne plaši, i da će svijet dobiti pravog Nikolu Mirotića. Nadamo se u nekim narednim akcijama i reprezentacija Crne Gore!

Okružen dobrim ljudima

- Uspio sam malo da odmorim, a i počeo sam da treniram sa Jadranom. Šta ću, mora da se radi – priča Mirotić. – Ranije, već krajem avgusta putujem sa porodicom za Čikago, kako bih se adaptirao, pronašao stan i ostalo što prati velike selidbe.

Za mnoge nepoznato, da si dobio sina?

- Jesam, bogami, zove se Aleksej, ima dva mjeseca i krstili smo ga.

Možda godinu, dvije prije odlaska u Španiju, momci koji su te gledali u Baru, dok si iz reketa šutirao, komentarisali su: „Ovaj će momak u Barselonu“. Omanji iz ovog društva je dodao: Buduća NBA zvijezda, sto odsto?

- Važno je da sam završio u NBA, a Barselona jeste veliki klub – prokomentarisao je Mirotić.

Sa otvorenog terena, gdje je sunce u podne najjače grijalo, ušetao si se u Junajted centar, u najveću dvoranu u NBA ligi. Kakav je bio taj put?

- Kad vratim prošlost, vidim dug i težak put, bilo je puno odricanja, ali vrijedilo je. A bilo je teško, mnogo puta sam razmišljao da li sam za ovaj sport i da li mogu stići do Madrida, postati profesionalni igrač. Ali, ni tada nijesam odustao, a olakšalo mi je to što sam bio okružen pravim ljudima i trenerom Jadranom Vujačićem koji je vjerovao u mene. I nekako sam konstantno napredovao, a što je najvažnije, dobio šansu da igram za prvi tim Reala. Igrao sam više godina profesionalno, osvojio nekoliko titula i konačno potpisao za Čikago.

Imaš samo 23 godine?

- Tako je, toliko toga sam prošao i uradio, a imam 23 godine, postoji veliki prostor da se još više dokažem i opravdam povjerenje.

Šta je još potrebno za sreću, oženjen si, imaš sina, okružen porodicom i prijateljima, ugovor sa timom koji je jedan od glavnih pretendenata za titulu…?

- Malo toga još mogu da poželim. Imam divnu suprugu, sina, igrao sam u Madridu, sad sam u Čikagu. Čitavog života se trudim, zajedno sa porodicom, da budemo skromni, kao i onda kada nijesmo imali. I to je jedan od recepata za sreću.

Jedva čekam NBA atmosferu

Ostvaren si na ličnom i profesionalnom planu. Ali, pretpostavljam da se nećeš zadovoljiti činjenicom da si samo NBA igrač. Čikago je, mnogi smatraju, napravio šampionski tim, još Rouz da se oporavi… Jesu li ti predočili ambicije?

- Nijesmo ništa konkretno, a bio sam na večeri sa Gasolom, trenerom i još nekim ljudima iz kluba, pričali o tome. Čikago je mlada ekipa, ljudi puno očekuju od nas, a konkretno, ni o meni, odnosno o toj mojoj ulozi na terenu i da li ću igrati trojku ili četvorku, nijesmo razgovarali.

Čikago je najevropskija ekipa u NBA, može li ti i to u prvoj sezoni pomoći?

- Gledajući Čikago, a pratio sam njihove igre još od prije tri godine, kada sam draftovan, imao sam utisak, koji se nije do danas promijenio, da ću se brzo uklopiti u njihov sistem i način igre. I siguran sam, ako zadržim ovaj nivo igre iz Evrope, uz, naravno, još neke pozitivne stvari, biću u stanju da im pomognem.

Direktor Čikaga je u jednom od posljednjih intervjua kazao kako su te čekali četiri godine. Šta ti to govori?

- Prije tri godine sam draftovan od strane Čikaga, a u toj istoj godini sam potpisao ugovor sa Realom i to na pet godina. I, upravo sada, razmišljam koliko je teško bilo da te neko uzme u toj prvoj rundi i da toliko godina čeka i vjeruje u tebe. Dolazili su oni u Madrid, pratili moje utakmice, i vjerovali. Došao je i taj dan. Zahvalan sam što su bili uz mene, i što su mi omogućili da dođem, jer sam imao još dvije godine ugovora sa Realom.

Trener Tibodo je stručnjak za odbranu, ima evropske i taktičke manire, već te pohvalio. Pričao je o tvojoj inteligenciji, kretanjama… Jesi li znao za to?

- Jako je cijenjen i poznat u NBA, a i Čikago je nekoliko godina najbolja odbrambena ekipa. Vidljiva je razlika između Čikaga i ostalih. Čikago igra organizovanije, mladi su igrači, mogu još da napreduju, a sa sjajnim trenerom, možda i do titule. Nadam se najboljem, vidjeću kakav će biti početak sa novim trenerom i igračima.

Šta priželjkuješ u prvoj sezoni: veliku minutažu, prostor da opravdaš povjerenje ili ćeš se zadovoljiti sa pričom: ,,Super, tu sam, samo da što duže ostanem, ovo je NBA, nema veze koliko ću igrati…“

- Igrač sam koji želi da uči i napreduje, nikako ne bih mogao da se zadovoljim pričom kako je najvažnije da sam u NBA, a da me ostalo ne interesuje. Ne može me to ispuniti. Moja očekivanja su velika, spreman sam da napravim veliki korak. Znam da mogu da pomognem i imam kvaliteta, a vjerujem da ću opravdati očekivanja i to što su vjerovali. Ponoviću, ne znam koju ću rolu imati u timu, sa kolikom minutažom, ali, vjerovatno da me ne bi čekali toliko dugo, da ozbiljno ne računaju na mene.

Koji meč priželjkuješ u debitantskoj sezoni i duel sa igračem?

- Iščekujem prvi meč u Junajted centru, a nemam neku specijalnu želju u smislu protiv koje ekipe ili protiv kojeg igrača. I jedva čekam da osjetim atmosferu, a siguran sam da će dvorana biti puna. Junajted centar prima od 22 do 23 hiljade navijača i najveća je u NBA ligi i uvijek je puna, što pokazuje da grad živi za košarku.

Nikad ne reci nikad

A koliko tek igrač takvog kalibra nedostaje Crnoj Gori! Danilo Mitrović, direktor svih reprezentacija u KSCG, je nedavno kazao: „Nikola je najbolji igrač u Evropi“. A tvoj odgovor je?

- Velike riječi. Trudim se da sam među boljima, a nikada neću reći da sam najbolji. Posvećen sam, želim da napredujem, a znam da sam cijenjen. Eto, čujem i ja ponešto (smijeh). Važno mi je da sam na zemlji, fokusiran na teren, loptu i ekipu, mlad sam, a ovo tek treba da je početak za mene. I siguran sam da pravi Mirotić tek sada treba da se vidi. Svakako je lijepo čuti ovakav komentar.

Uskoro reprezentativce Crne Gore očekuju kvalifikacije za EP. Hoćeš li u „Morači“ odgledati neku utakmicu ?

- Sigurno da ću pratiti igre Crne Gore, kao što i radim svake godine. Ako budem imao vremena eto me, sve zavisi od priprema koje ću odraditi na planini. Pratim i prijateljske utakmice, Crna Gora ima super ekipu, iako neki nijesu došli, ali sam siguran da će mladi momci, a primjećujem da ih ima puno, uspjeti da se plasiraju na Evropsko prvenstvo.

Znaš li da te u crnogorskoj reprezentaciji čeka zlatna stolica?

- Znam, čuo sam (smijeh). Ne mogu ništa reći po tom pitanju, fokusiran sam na sljedeću sezonu. Ali, ono što svi znaju, i što se nikada neće promijeniti, je da je Crna Gora moja domovina. Crnu Goru predstavljam u Španiji i van Španije. Svi znaju odakle sam. Iz Crne Gore sam. Srećan sam što sam Crnogorac i što na pravi način predstavljam zemlju.

A to znači, nikad ne reci nikad?

- Upravo tako, nikad ne reci nikad.

Želio sam da pođem sa pobjedama

U ne baš dobrom raspoloženju, što se tiče kluba, naravno, i rezultata, otišao si iz Madrida. Šta se desilo, stali ste kada se nije očekivalo?

- S obzirom kada smo počeli sezonu, oborili puno rekorda, osvojili Super kup, Kup kralja, svi su očekivali da osvojimo, makar, Evroligu ili domaću ligu. Uslijedio je pad, izgubili smo kontrolu, nije funkcionisalo kako treba. I žao mi je što nijesam osvojio neku titulu sa Realom, želio sam da odem sa pobjedama, a otišao sam sa porazima. Ali, siguran sam da Real može, u narednoj sezoni, da osvoji Evroligu i domaću titulu. Želim im svu sreću, bio sam u Madridu osam godina.

Šta će ti iz Španije nedostajati?

- Dosta toga, jer sam se navikao na život u Madridu, na mirno mjesto gdje sam živio, na lijepu klimu, nedostajaće mi prijatelji, navijači…

Svjetsko prvenstvo? Iznenađenja su moguća

Svjetsko prvenstvo počinje 30. avgusta. Ko su favoriti?

- Španci, Francuzi, da ne računam Amerikance (smijeh), koji su apsolutni favoriti. Mada, nikad se ne zna i iznenađenja su moguća. Španija je domaćin, prednost je i to, čak i Brazil ima jaku ekipu. Pratićemo i vidjećemo ko će osvojiti titulu.

Gasol je u svakom trenutku sve znao

U istom danu Čikago je predstavio Gasola i tebe. Jeste li razgovarali, jesi li, možda, ,,pokupio“ neki dobar savjet?

- Nijesam ranije znao Gasola. Tek smo se upoznali i pričali u avionu. Puno mi je pomogao savjetima tokom boravka u Čikagu. Vrlo je iskusan i slavan, osvojio je dvije titule sa Lejkersima. Bili smo dugo zajedno, bukvalno od devet časova do kasno u noć i to na neke razne promocije, sastanke i ručkove, a i čitav grad je znao šta se dešava u klubu. U svakom trenutku je znao šta treba da radimo i šta ćemo da radimo. Španac je, ljudi ga prate, vole i poštuju i sigaran sam da će meni, ali i cijeloj ekipi, puno pomoći.

Dodatne informacije